ponude.biz

 

 

 

 

 

 

Općina i grad Visoko se nalaze u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine u Zeničko-Dobojskom kantonu.

Područje Visokog je nekad bilo centar srednjovjekovne države Bosne. Najvažnija mjesta vezana za taj period su stari grad Visoki, njegovo podgrađe i trgovačko središte Podvisoki, Mile kao krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva, te Moštre koje su bilo povremeno stolno mjesto kraljeva. Osvajanjem Bosne od strane Osmanlijskog carstva Visoko gubi na značaju i većinom biva nahija uz manje promjene tokom čitave vladavine. Osnivačem modernog Visokog se smatra Ajas-beg. Po popisu iz 1991. godine u općini Visoko je živjelo 46.160 stanovnika, od toga u gradu Visokom živjelo je 13.663 stanovnika.

 

Geografija

Plan grada VisokoOpćina Visoko se prostire na površini od 231 km² i nalazi se središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Graniči sa općinama Kiseljak, Busovača, Kakanj, Vareš, Breza, Ilijaš i Ilidža. Općina je smještena na pravcu multimodalnog transportnog koridora V-c prema sjeveru i regionalnim putevima sa susjednim općinama, te željezničkom prugom u pravcu Jadranskog mora. Na području općine se nalazi sportski aerodrom u Moštrima. Prirodni resursi kojima raspolaže općina su poljoprivredno zemljište, šume, vode, te mineralne sirovine kao što su glina, gips, ugalj i različite vrste stijena.

Prirodna sredina općine je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice, morfološkim diferencijacijama dolina sa padinama podbrda i vijencem visokih planina srednje Bosne - Ozrena, Vranice i Zvijezde. Prostor općine doseže relativno niske nadmorske visine i to od 399 do 1050m nadmorske visine, što je veoma povoljno sa stanovišta razvoja poljoprivredne proizvodnje, industrije, građenja i održavanja saobraćajnica i drugih sistema komunalne infrastrukture. Područje grada je smješteno na nadmorskog visini od 422 m.

Stanovništvo

Prema popisu iz 1991. godine općina Visoko imala je 46.160 stanovnika, raspoređenih u 88 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Visoko, u cjelini, ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. što na površini od 231 km2 dostiže 197,32 stanovnika na km2. Od toga na gradsko područje otpada 14.140 stanovnika ili 30%, a na vangradska područja 31.990 stanovnika ili 69,4%. Prema procjenama općinskih organa iz 2005. godine općina danas broji 40.276 stanovnika, gdje 29% otpada na gradsko područje, a 71% na ruralno. Sam grad broji oko 17.000 stanovnika.

Bošnjaci - 34.373 (74,46)
Srbi - 7.471 (16,18)
Hrvati - 1.872 (4,05)
Jugoslaveni - 1.464 (3,17)
ostali - 980 (2,14)
U općini Visoko prema procjenama danas živi 96% Bošnjaka, 2% Srba, 1% Hrvata, te 1% Ostalih. Sa gustom naseljenosti od 173 stanovnika/km², Visoko se ubraja u gušće naseljene sredine u Federaciji.

Historija
Visoko je grad bogate historije koja seže daleko u prošlost. Tragovi života na području Visočke doline datiraju još iz 4000 godine p.n.e. Do Rimske okupacije, područje Visokog je naseljavalo Ilirsko pleme Desidijati. Najviše događaja vezanih za ovu sredinu se desilo za vrijeme Srednjovjekovne države Bosne baš u Visočkoj dolini. Srednjovjekovni grad u to vrijeme je nosio naziv Visoki koji se nalazio na vrhu brda Grad, a njeogovo podgrađe se zvalo Podvisoki.

Visoko kao grad koji danas poznajemo se počinje razvijati dolaskom Osmanlija na ove prostore. Utemeljivačem Visokog se smatra Ajas-beg. Razvitak grada se nastavlja dolaskom Austrougarske monarhije kada se grad bitno proširio. U vrijeme prve Jugoslavije grad se nije mnogo razvijao. Tokom Drugog svjetskog rata Visoko biva pod okupacijom Nezavisne države Hrvatske. Poslije, u socijalističkoj Jugoslaviji grad se bitno širi, kada se grade stambeni, kulturni i poslovni objekti, uporedo sa naglom industrijalizacijom čitavog regiona.

Rat u Bosni i Hercegovini nije zaobišao ni Visoko. Iako su grad i općina bila pod kontrolom ARBiH tokom cijelog rata, uslijed višegodišnjeg granatiranja od strane Vojske Republike Srpske, oštećen je ili uništen najveći dio industrijskih pogona, kao i stambenih objekata. Poslijeratni period je donio postepeno, iako sporo, obnavljanje privrede uz pokretanje novih privatnih biznisa.

Predhistorijsko doba
Panorama grada Visoko sa brda GradNa prostoru Visočke općine bilježi se dug kontinuitet življena tako da na ovim prostorima prvi tragovi života datiraju još iz 4000 godine p.n.e. Zbog plodne doline kroz koju protiču dvije rijeke Bosna i Fojnica, područje Visočke općine je uvijek bilo naseljeno, tako da su neolitska nalazišta nađena na obalama rijeka mjestima kao što su Arnautovići, Donje Moštre, Okolište, Zbilje, Ginje, Dvor i tako dalje). Uz čitava naselja nađeni su razni alati, oruđa, i ostali predmeti koji se vežu za taj period.

Od 2002. godine manja iskopavanja i geofizičke prospektive su izvršene u Okolištu. Kao prvi rezultati bili su geomagnetski planovi naselja od 5 kuća sa poveznim putevima. Pronađena su izvrsno očuvana naselja. Topološka, radiometrička, arheološka i botanička anazila pronađenih materijala pokazuju veliki naučni potencijal Okolišta koje pripada kasnom neolitskom periodu.

U septembru 2007. godine Zemaljski muzej je nastavio arheološka istraživanja lokaliteta gdje je prema dosadašnjim istraživanjima procjenjeno da je tu živjelo oko 3.000 ljudi u doba neolita. Starost naselja je, putem C14 metode, procijenjena na 4.700 do 4.500 godina prije nove ere. Do danas ovo je jedno od najvećih naselja pronađenih u BiH, što su pokazali pronađeni materijali, proizvodnja pokretnog arheološkog materijala, i broj kuća otkrivenih geomagnetskim snimanjem. Naselje je bilo zatvorenog tipa i zaštićeno sa pet rovova. Rovovi su služili kao zaštita protiv poplava koje su i danas karakteristične za okolinu gdje je neolitsko naselje pronađeno. Prestižni naučni magazin "Science" je ovaj lokalitet već ranije proglasio jednim od najznačajnijih neolitskih nalazišta u Evropi.

Iliri i Rimsko doba
Područje Visočkog bazena (i centralne Bosne) je naseljavalo Ilirsko pleme Desidijati. Gušenjem Ilirskog ustanka 9. godine i područje Visočke općine ulazi u sastav moćne Rimske imperije. Dokazi su i rimska utvrđenja u Kralupima, Seoči, i Mokronozima, te pisani izvori i rimski putevi koji su prolazili kroz ovo područje.

Srednjovjekovno doba
Glavni članak: Visoko u srednjem vijeku

Grad Visoki, Podvisoki, Mile (današnji Arnautovići), Biskupići i Moštre su nedvojbeno bili središte nekadašnje srednjovjekovne Bosne odakle se dalje razvijala bosanska država. Mnogo bitnih događaja za srednjovjekovnu državu Bosnu se upravo dogodilo u Visočkoj dolini.

Prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić je krunisan i pokopan u crkvi u Milama, gdje se nalazio i franjevački samostan, kao i mjesto održavanja državnog sabora. Grad i tvrđava Visoki, odakle su pisane i neke povelje, je štitila podgrađe Podvisoki koje je bilo trgovačko središte i povremeno stolno mjesto bosanskih kraljeva. U Moštrima se nalazila kuća krstjana, gdje je Crkva Bosanska obavljala svoje javne poslove, dok je jedno vrijeme tu bio i kraljevski dvor odakle su pisane povelje. U Biskupićima se nalazila crkva koju je sagradio prvi domaći bosanski ban, Kulin. Tu su još pronađeni temelji grada, te ostaci starog groblja. Većina objekata je Osmanlijskim osvajanjem porušena, tako da se do dokaza dolazilo uglavnom arheološkim iskopavanjima gdje su pronađeni samo ostaci zidina, grobalja, ukrasa, stećaka, alata, i ostalih vrijednosti. Vrijedan izvor su i historijski dokumenti gdje se direktno ili indirektno spominju gore pobrojani lokaliteti koji svjedoče o značaju za tadašnju bosansku državu.

Osmanlijska vladavina

Crtež Visokog iz Osmanskog perioda Glavni članak: Visoko u sastavu Osmanlijskog carstva

Dolaskom Osmanlija stvari se mijenjaju, tako Visoko počinje da poprima svoj oblik kao grad kakav je nastajao od 1463. godine. Osnivačem Visokog kao grada, jer se Podvisoki i Visoki prestaju razvijat, se smatra Ajas-beg (paša) koji bio porijeklom iz Visokog, ali prešao na Islam sa bogumilske vjere. 1477. godine Ajas-beg je izgradio hamam, mekteb, vodovod, most na rijeci Bosni i Medresu, te utemeljio vakuf i tekiju nakšibendijskog reda koja i danas postoji. Prvom džamijom u Visokom se smatra Hadži Ibrahimova džamija u Perutac mahali. U tom periodu se Visoko razvija u administrativni centar nahije, središte trgovine i zanatstva, kao i kulturnog i duhovnog života. Visoko već tada poprima izgled gradskog naselja islamsko orijentalnog tipa sa svim pratećim vjerskim ustanovama i objektima. Visočka nahija je obuhvatala današnje općine: Visokog, Breze, Busovače, Fojnice, Ilijaša, Kiseljaka, Kreševa i Vareša. Nastavlja se intenzivna gradnja (današnjeg) starog dijela grada. Grade se razni dućani (od kojih su neki i danas očuvani) i zanatske radnje, a u ovom periodu se prepoznaje kožno prerađivački zanat koji je bio jedan od najkvalitetnijih u to doba na ovim prostorima i šire, po kojem je Visoko poznato i dan danas. Slabljenjem Osmanlijskog carstva dolazi do Austrougarske okupacije 1878. godine kojoj se suprotstavlja manja Visočka milicija i biva poražena. Time se završilo preko 400 godina vladavine Osmanlijskog carstva na prostoru Visokog.

Austrougarska vladavina

Primjer zgrade građene u pseudo-Maurskom stilu za vrijeme Austrougarske vladavineU prvim godinama Austrougarske vladavine Visoko nije bitno mijenjalo izgled te je zadržalo karakteristike orijentalnog tipa. U podacima iz 1882. godine stoji da je Visoko organizirana naseobina sa razvijenom trgovinom, uredima i drugim institucijama. Vremenom, sve češći kontakti sa zapadnim svijetom uslovljavaju daljnji razvoj grada ali u nešto drukčijem obliku i karakteru. Grad se širi obalom rijeke Fojnice niz glavnu saobraćajnicu prema Jaliji, ušću i mostu preko rijeke Bosne, tako da se Tabhana našla u sredini naselja. Daljni razvoj je zaustavio katastrofalni požar koji je izbio 11. novembra 1911. godine. Tom prilikom je izgorjelo preko 450 kuća, dućana i ostalih objekata. U Visoko je pristizala pomoć iz svih dijelova tadašnje Bosne i Hercegovine gdje je prikupljeno 32.158 kruna, a pomoć je stizala iz Beograda, Cazina, Nevesinja, Rogatice, Sarajeva i Tuzle, ali i pojedinaca kao što su direktor vakufa efendija Arnautovič i kralj Austro-ugarske monarhije. U proljeće 1912. godine se pristupilo obnovi. Zemaljska vlada je naredila da kuće budu zidane od cigle i pokrivene crijepom ali u duhu tradicionalnog bosanskog graditeljstva. Visoko je poslije požara i obnove dobilo konture urbane sredine sa mješavinom orijentalnog i zapadnog stila.

SHS, Jugoslavija, Drugi svjetski rat

Visočki borci NOP-a obilježavaju 7. april, dan oslobođenja, na ratnom spomeniku posvećenom žrtvama rataU novoj državi Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, struktura stanovništva se nije previše mijenjala, pa tako ni u Drugom Svjetskom Ratu kada je Visoko bilo sastavni dio nacističke Hrvatske. Tokom rata grad nije pretrpjeo veliku štetu, osim 9 bombi koje su saveznici bacili sa ciljem da presjeku vitalne saobraćajnice kako bi usporili povlačenje njemačke vojske. Visoko je oslobođeno 7. aprila 1945 od strane 7, 9 i 17 Krajiške brigade iz Desete divizije. Iz Visočke općine 1205 vojnika je učestovalo u narodno oslobodilačkom ratu, dok ih je 142 poginulo. Poslije rata ustanove i ulice u Visokom su obično dobivale imena po ratnim herojima sa područja Visokog. Danas se 7. april slavi kao dan oslobođenja Visokog kada se svake godine upriličava polaganje cvijeća na Spomen kosturnicu borcima NOAR-a.

Socijalistička Jugoslavija

Visoko, 1973. godineVeć u socijalističkoj Jugoslaviji, od 1955. Visoko biva srez odnosno središte nekoliko današnjih općina: Breza, Fojnica, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. Početkom 1950-tih godina počinje gradnja prvih većih stambenih i poslovnih zgrada u Visokom, kao i postepeno širenje grada prema prostranim i plodnim ravnicama uz obalu rijeke Bosne i Fojnice. U isto vrijeme vrši se nagla industrijalizacija gdje se posebno ističe kožarska ali i prehrambena, metalna, tekstilna, trgovinska i građevinska industrija koja je bila u mogućnosti opskrbljavati čitav tadašnji srez te izvoziti u susjedne savezne rebuplike i inostranstvo. U tom periodu ubrzano se razvija privreda te niču tadašnji privredni giganti poput KTK, Vispaka, Vitexa, Veleprometa, GP Zvijezda, Kovine i mnogih drugih. Tadašnja privreda, prema podacima iz 1991., zapošljavala je 88% stanovništva, koja je u 1991. ostvarila ukupan izvoz od 92,5 miliona dolara. Također, grad dobiva sve bitnije objekte među kojima su pošta, policijska i vatrogasna stanica, dom zdravlja, zavičajni muzej, hotel, kao i robne kuće, sportske objekte i ostale stambene, poslovne i filijalne objekte.

Visoko u Bosanskom ratu
Glavni članak: Visoko u Bosanskom ratu

6. aprila 1992. proglašava se vanredno stanje na području visočke općine. Već od aprila 1992. počinje doturanje naoružanja prema Sarajevu. Uz pripremanje odbrambenih snaga vršen je stalni pritisak na srpsko stanovništvo da predaju svo naoružanje iz kasarni Ahmet Fetagahić i Majevica. 25. aprila Srbi napuštaju kasarnu Ahmet Fetagahić i prelaze u kasarnu Majevica. Sljedećeg dana jedinice TO Visoko vrše opsadu i napad na kasarnu Majevica i pri tom osvajaju skoro svo naoružanje.

Spomen poginulim borcima Armije BiH iz Visokog i visočke općine, nalazi se u samom centru gradaKrajem januara 1993. raste napetost između ARBiH i HVO-a te dolazi do otvorenih napada od strane HVO-a na stanovništvo sela Kaćun, općina Busovača. 27. januara jedinice 302.mtbr u sudjelstvu sa jedinicama ŠTO Visoko i 17. krajiške onemogućujući blokadu grada Fojnice. 2. novembra jedinice ARBiH iz Visokog i susjednih općina zauzimaju Vareš sa minimalnim gubicima. Posljedni dani 1994. su donijeli primirje između ARBiH i HVO-a. Za to vrijeme u Visokom su trajale pripreme za deblokadu Sarajeva, te su u tu svrhu u Visoko pristigle jedinice 7. korpusa. Operacija deblokade glavnog grada je počela 15. juna 1995. U toku operacije na Visoko je bačeno bezbroj granata te šest modificiranih aviobombi. Deblokada nije ostvarena. Dejtonskim sporazumom je okončan rat te uklonjene sve ratne linije oko Visokog.

Visočka piramida
Glavni članak: Visočke piramide

Visočke piramide su trenutno naučna teorija istraživača Semira Osmanagića koja tvrdi da se nedaleko od grada Visokog nalazi više piramida izgrađenih ljudskom rukom u davnoj prošlosti. Istraživanja u cilju dokazivanja ove teorije su počela 14. aprila 2006. godine.

Kultura i obrazovanje

Školstvo

Srednji vijek
Glavni članak: Srednjovjekovni univerzitet

O postojanju univerziteta u Bosni prije osam stoljeća malo se pisalo i govorilo. O tome ne postoji mnogo podataka, ali ono što je dostupno potvrđuje izuzetnu činjenicu da je "u mjestu koje se zove Bosna" (Visoko) već 1175. godine postojao i djelovao univerzitet, visoko učiliste bosanske vjerske organizacije.

Škole u Visočkoj općini:
Pravoslavna Osnovna škola u Visokom
Prema raspoloživim podacima ova škola je počela raditi oko 1840. u privatnoj kući. Zgrada škole se počela graditi oko 1857., kada je završena pravoslavna crkva. U toku postojanja nastava se odvijala u dvije zgrade. Prva se nalazila u neposrednoj blizini crkve na brdu zvanom Kliša, a druga veća i uslovnija nalazila se na prostoru današnje Fabrike kožne konfekcije. Škola je radila sve do 1914. godine kada je ukinuta.
Državne osnovne škole u Visokom:

Godine 1881. počela je sa radom Općinska škola u Visokom. Ona je bila smještena u kući Hasan-bega Zečevića. "Općinska pučka škola" izgrađena je krajem 1885. a konačna dogradnja završena 1886. Školu su pohađala djeca svih konfesija, tako da je ubrzo postala pretjesna, te su ponovo ženska djeca izdvojena i pohađala su "Žensku osnovnu školu" za čije su potrebe ponovo vraćene pod kiriju povoljne kuće. Pripreme za izgradnju škole su počele 1907. godine, intenzivna gradnja krenula je 1909. godine, a 1910. učenici su ušli u novu "veliku školu" na Kraljevcu. Škola na Kraljevcu dograđivana je 1961, 1971., te 1975/76. godine. Odlukom Općinskog vijeća od 20. januara 1993. škola nosi naziv Osnovna škola "Kulin Ban" Visoko.
Osnovna škola Safvet-beg Bašagić, Visoko
Nastava u ovoj školi je počela 1958/59. školske godine. Dan škole se slavi 11. maja svake godine.
Škola za osnovno muzičko obrazovanje Avdo Smailović, Visoko
Škola je počela sa radom 1973. godine. Prvo u okviru tadašnje Osnovne škole "Ahmet Fetahagić" (danas OŠ "Safvet-beg Bašagić"), a od 1979. godine kao posebna škola. Škola je dobila ime po čuvenom kompozitoru i muzičkom pedagogu, koji je rođen u Visokom. On je bio utemeljivač moderne muzičke kulture u Visokom i BiH.
Osnovna škola Mula Mustafa Bašeskija, Donje Moštre
Nastava u ovoj školi počela je školske 1918/19.godine.
Osnovna škola Musa Ćazim Ćatić, Veliko Čajno
Nastava u ovoj školi je počela 1938/39. Školske godine.
Osnovna škola Alija Nametak, Buci
Ova škola baštini tradiciju osnovne škole koja je postojala u Kralupima jos između dva svjetska rata. Nastava na Bucima je počela 1951/52. školske godine.
Osnovna škola Mehmedalija Mak Dizdar, Dobrinje
Škola je osnovana nakon Drugog svjetskog rata u Buzićima. Od 1954. godine škola se nalazi u Dobrinju.
Srednje obrazovanje:

Ruždije
Osnivanje ruždija u BiH predviđeno je još turskim Zakonom o školstvu od 1869. godine. Prva ruždija je osnovana još ranije u Sarajevu 1864. godine. Ruždija je bila prva svjetovna, državna škola, a po nastavnom planu i programu je sličila tadašnjim evropskim građanskim školama. Ruždije su bile četverorazredne srednje škole. U Visokom je ruždija otvorena oko 1870., odmah poslije donošenja spomenutog zakona i postojala je sve do 1879.godine. Prestala je sa radom odmah po okupaciji BiH od strane Austrougarske.
Medresa

Današnja medresa Osman ef. Redžović, jedna od najvećih medresa u BiHPrva medresa je u Visokom osnovana 1838.godine. Zemljište za medresu je poklonio Ahmed ef. Pinjgić. U medresi je bila biblioteka koju je 1840. godine uvakufio Mustafa-paša Babić. Medresa u Visokom je bila tipa niže medrese. Postupna reforma i modernizacija nastave nije mimoišla ni Visočku medresu tako da tridesetih godina ovog stoljeća i u Visočkoj Ahmed ef. medresi se uvode svjetovni predmeti, učenici se dijele po razredima, a medresa je postala petorazredna. Medresa se ponovo aktivira 1992. godine u Čajangradu koja nosi ime po Osman ef. Redžoviću, u veoma teškim okolnostima. Danas se u sklopu medrese se nalazi džamija, sportski objekti i internat. Dosada je medresu završilo oko 700 učenika. Medresa redovno izdaje i list učenika Šahid.
Franjevačka klasična gimnazija
Franjevačka gimnazija je u Visoko preseljena iz Guća Gore 1900. godine. Do tada je u Guća Gori radila kao petorazredna, ovdje radi kao šestorazredna do školske 1913/14. kada se upisuje sedmi razred, a 1914/15. i osmi razred. Poslije Prvog svjetskog rata Gimnazija je nastavila sa radom, a 1924. godine njoj je bilo priznato pravo javnosti. U socijalističkoj Jugoslaviji gimnaziji je nakratko onemogućeno djelovanje, da bi 1947. gimnazija dobila dopuštenje ali uz mnoga ograničenja. JNA je najveći dio zgrade franjevačkog samostana i gimnazije preuzela u svoj posjed, dok je samo južni dio zgrade ostao u posjedu franjevaca. Objekat je služio kao kasarna Jugoslovenske Narodne Armije, a nakon rata u BiH i Armije BiH. Odlukom Vlade Federacije 19. oktobra 2005. današnja Komanda u kasarni u površini 3225 m² i dio zemljišta površine 4100 m² su nakon skoro 60 godina ponovo vraćeni na korištenje Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji.
Prva Gimnazija
Gimnazija u Visokom osnovana je 1960. godine. Škola se sastoji od opće i filološke gimnazije. U socijalističkoj Jugoslaviji je važila za elitnu školu na području općine.
Mješovita srednja škola "Hazim Šabanović" Visoko
Gimazija u Visokom osnovana je 1960. godine. Škola učenika u privredi osnovana je 1969. godine, a 1971. godine izvršena je integracija Gimnazije i Škole učenika u privredi i dobila naziv Srednjoškolski centar "Janko Balorda". koji se 1993. godine mijenja u SŠC "Hazim Šabanović", a 1995. godine škola je dobiva novo ime, Mješovita Srednja škola "Hazim Šabanović". Škola se sastoji od srednjih tehničkih škola i srednjih stručnih škola. Dan škole se slavi 9. maja svake godine.

Muzeji
U Visokom postoji Zavičajni muzej u kome se nalazi brojno kulturno historijsko naslijeđe Visokog, ali i Bosne. Muzej je osnovan 1953. godine, a najveće zasluge pripadaju inicijativnom odboru u kome su bili Vaso Radić, Salko Oruč, Hasan Šahinović, Avdo Čakić i drugi. Prvi kustos muzeja je bio Anton Smodič. Upravo je Smodič pokrenuo neke od prvih projekata koji su uključivali katalogiziranje, uređivanje zbirki, prikupljanje materijala i tehničkih crteža i slično.

Vrijednosti koje se nalaze u muzeju su najviše vezane za srednjovjekovnu državu Bosnu, zbog činjenice da je Visočka dolina bilo središte tadašnje države. U muzeju se danas čuvaju mnogi predmeti i dokumenti iz srednjovjekovnog doba, kao i dijelovi ruševina starog grada Visoki. U Goduši pored Visokog se trenutno gradi i u završnoj je fazi istureno odjeljenje ovog muzeja koje je posvećeno starim goduškim zanatima od kojih je najznačajnije drvorezbarstvo gdje će se naći svi postojeći antikviteti kao i alati na kojima su rađeni kroz historiju. Direktor zavičajnog muzeja je profesor Senad Hodović.

Nacionalni spomenici i znamenitosti
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je uvrstila ukupno osam nacionalnih spomenika koji se nalaze u Visokom. Dok je većina spomenika, pogotovu onih novijeg datuma, očuvana, Stari grad Visoki i nekadašnja grobna crkva su u potpuno porušenom stanju. Nemar općinskih, kako i državnih vlasti je rezultirala time da su ostaci bedema nekadašnjeg kraljevskog grada Visoki potpuno pokriveni vegetacijom koja se nalazi na vrhu brda Grad.

Spisak svih nacionalnih spomenika u Visokom:

Crkva sv. Prokopija - odluka o proglašenju
Mile, krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva u Arnautovićima
Stari grad Visoki, historijsko područje
Tabačka (Tabačica) džamija - odluka o proglašenju
Alaudinova (Šadrvanska) džamija
Arnautovići - Samostan
Nakšibendijska džamija
Džafića han u Donjem Moštru

Šerefudinova džamija
Arhitektonski najvrijedniji objekt u Visokom je Šerefudinova džamija, djelo bosanskohercegovačkog arhitekte Zlatka Ugljena. Džamija je sagrađena 1980. godine. Dobitnica je više nagrada, a najpoznatija je međunarodna Aga Khanova nagrada za arhitekturu, jedna od najprestižnijih nagrada čija je svrha prepoznavanje izvrsnih arhitektonskih građevina i daljnje ohrabrivanje gradnje u islamskim društvima. Novo priznanje džamija je dobila početkom 2007. godine od mađarskih arhitekta koji su je uvrstili u tri najbolja osmišljena sakralna prostora na evropskom tlu.

Zdravstvo [uredi]
U Visokom postoji Dom zdravlja sa poliklinikom. Dom zdravlja u Visokom je izgrađen 1953. godine. Tokom 2006. godine Dom zdravlja je opremljen modernom laboratorijskom i računarskom opremom.

Sport

Rukometni klub Bosna: Ekipa koja je osvojila 4. mjesto u Prvoj ligi Jugoslavije
Stadion Luke nogometnog kluba BosnaOrganizirano bavljenje sportom i fizičkom kulturom u Visokom počinje otvaranjem konfesionalnih i državnih škola u koje se uvodi i nastavni predmet tjelesno vaspitanje "gombanje". To doprinosi da se već 1909. osniva društvo "Soko" koje će dugi niz godina biti nosilac sportskih aktivnosti na ovom području. Značajan poticaj razvoja sporta i ovog Društva predstavlja izgradnja Doma, čije je otvaranje obavljeno 16. juna 1934. godine čime su stvoreni uvjeti za razvoj muške i ženske atletike, odbojke i elemenata borilačkih sportova kao i nogometa, te kasnije rukometa.

Nogometni klub "Bosna"
Rukometni klub "Bosna"
Ženski rukometni klub "Visoko"
Aero klub "Izet Kurtalić"
Košarkaški klub "Visoko"
Streljački klub "Visoko"
Kuglaški klub "Bosna"
Karate klub "Visoko"
Karate klub "Budućnost"
Tekvando akademija "Visoko"
Sportsko-ribolovno društvo "Visoko"
Planinarsko-smučarsko društvo "Visočica"
Košarkaška škola "XXL Basket"
Lovačko društvo "Srndač"
Školski rukometni klub "Novi Val"
Stonoteniski klub "Bosnia"
Šahovski klub "Visoko"
Sportski autoklub "VAK" Visoko.
Rafting klub "Eko Viking"

Muzika
U Mulićima djeluje Institut Sevdaha Omera Pobrića koji se bavi očuvanjem bošnjačke muzičke tradicije i sevdalinke. Institut nudi kolekcije sevdalinki na raznim nosačima zvuka, kao i knjige vezane za muzičku tradiciju Bošnjaka.

Značajan je i Urban Sevdah Band koji redovno održava koncerte širom Bosne i Hercegovine uključujući Visoko, Sarajevo, Brčko, Zvornik, Zenicu, Tuzlu, Bihać, Sanski Most i ostala mjesta. Bend se bavi neobičnim zvukom sevdaha koji odstupa od tradicionalnog ali zadržava osnovu sevdaha. Grupu čine sedam mladih entuzijasta i to dvije djevojke i pet momaka. Urban Sevdah bend nailazi na razumijevanje kako kod starije tako i kod mlađe publike. Uskoro se očekuje i prvi album.

Privreda

Zgrada na desnoj strani slike je bila vlastištvo, nekadašnjeg diva iz vremena socijalističke Jugoslavije, danas propalog VeleprometaU privrednoj strukturi općine Visoko karakteristično je istaći da su vodeće oblasti privrednog razvoja industrija i trgovina (podaci 1991.god). Pored intenzivnog razvoja industrije i trgovine, značajan doprinos u razvoju općine Visoko je dala poljoprivreda, građevinarstvo, zatim saobraćaj i zanatstvo. Prije rata privreda je bila organizirana u 20 preduzeća od kojih su najveća "KTK", "Vitex", "Velepromet", "Kovina", "Vispak", GP "Zvijezda", "IGM", "Asfaltgradnja" i druga u kojima se zapošljavalo preko 11.000 radnika. Od ukupnog broja zaposlenih 13.500, u privredi je bilo zaposleno 88%, u vanprivredi 7% i u individualnom sektoru 1,7%.

Tokom rata uprkos teškim oštečenjima, koja se procjenjuju na oko 400 mil. DEM privredni kapaciteti su bili u funkciji i nijednog dana nisu obustavljali proizvodnju. Organiziranje industrijske proizvodnje i posebno poljoprivredne proizvodnje pomoglo je u preživljavanju stanovništva općine i šire regije i dalo ogroman doprinos u odbrani zemlje i općine.

Poslijeratna obnova je donekle ponovo pokrenula neke fabrike, no većina njih nije dosegla prijeratni kapacitet, zaradu ili izvoz. Visoko je već odavno bilo poznato i važilo za grad gdje se kvalitetno prerađivala koža, ali i tekstil, što govori i podatak iz 1991. godine kada je Kožarsko tekstilni kombinat (KTK) bio jedan od najvećih izvoznika u BiH. Umjesto oživljavanja starih giganata, izgrađena je potpuno nova fabrika prerade tekstila, gume i kože Prevent koja je 2004. godine investirala preko 5 miliona KM za osposobljavanje proizvodnje[2]. Fabrika Preventa smještena na Slobodnoj Zoni u Visokom trenutno upošljava preko 1500 radnika i pravi kožne i tekstilne presvlake za sve glavne proizvođače u automobilskoj indusriji u Evropi, uključujući Renualt i Volkswagen. Dio stručnog kadra i radnika, kao i tehničke opreme iz KTK-a je preuzeo Prevent uz odgovarajuću nadoknadu.

Certifikat Guinnessove knjige rekorda za prehrambenu industriju Vispak iz VisokogZanimljivost je i Vispakova Zlatna džezva (visine 124 cm, promjera 95 cm) prehrambrene industrije Vispak koja je 29. jula 2005. službeno ušla u Guinnessovu knjigu rekorda.

Turizam
Iako Visoko kao grad nikada nije bilo razvijeno turističko mjesto, ono ipak ima značajan broj turističkih atrakcija. Najviše njih je vezano za srednjovjekovnu Bosnu, tako da na brdu Grad još uvijek postoje ruševine stare tvrđave Visoki, dok se u Milama nalaze pronađeni ukrašeni grobovi starih bosanskih vladara kao što su Stjepan II Kotromanić, i prvi kralj Bosne, Tvrtko I. Tu se nalaze i ruševine srednjovjekovnog naselja. Vrijedno nalazište predstavlja i naselje koje je otkopano u Okolišću a koje datira iz kamenog doba. Prema hipotezi Semira Osmanagića na području Visokog se nalazi pet piramida, za koje se pretpostavlja da su djelo napredne civilizacije koja je živjela prije Ilira na području Bosne i Hercegovine. U 2006. godini arheološki lokaliteti piramida su privukli preko 200.000 turista.

Prerada kože u Visokom
Stari način proizvodnje visočkih "tabaka" sa poznatim "tabhanama" trajao je s manjim izmjenama i stjecanjem rutine i iskustva tokom cijelog perioda Osmanlijske vladavine. Isti način je zadržan i dolaskom Austrougarske monarhije, da bi tek poslije Prvog svjetskog rata došlo do savremenijeg i modernijeg načina prerade kože u gotove proizvode kao što su odjevni i obučarski. Zato nije čudo da je već 1928. godine pored stare tabhane nikla moderna radionica za doradu raznovrsnije gotove kože. U tom periodu počinju se upotrebljavati sredstva za štavu i obradu koža kao i mehanizacija u vidu strojeva. 1929. godine formirana je "Stručno-zanatsko-kožarska škola Visoko", gdje su se školovali budući kadrovi za kožarsku industriju. Ova škola bila je glavna kožarska sa cijelu tadašnju Jugoslaviju, pa su se u njoj školovali učenici iz svih dijelova države. Dugogodišnja tradicija kožarstva doprinjela je da Visoko konstantno od davnina do današnjih dana važi za najjači centar kožarsko-krznarske prerađivačke industrije na ovim prostorima.

Poznate ličnosti

Ajas-beg
Ferid Semić
Kenan Jusufbašić
Hilmo Neimarlija
Nasuh Matrakčija
Omer Pobrić
Senad Hodović
Zaim Muzaferija
Zdenko Antović

 

VISOKO

Visoko is a city and municipality in central Bosnia and Herzegovina of rich historical heritage. It was an early centre of the Bosnian medieval state, and the site where the first Bosnian king Tvrtko I was crowned. Located between Zenica and Sarajevo, Visoko lies on the Bosna river where the Fojnička river merges into it. The municipality is organized into 25 local communities. The municipality is administered by the Zenica-Doboj Canton of the Federation, and it is second largest town in Canton.

The region of Visoko has approximately 46,000 residents, with an estimated 17,000 residents within the actual city limits. With 173 residents per square kilometer it is one of the most densely populated areas in the Federation of Bosnia and Herzegovina.

 

Geography

Visoko from Visočica hillThe Visoko municipality covers 232 square kilometres with several characteristic, morphologically distinctive valleys formed by the foothills of the Central Bosnian mountains including Ozren, Vranica and Zvijezda. The altitude of the region ranges from 400 – 1,050 metres. Visoko's natural environment is defined by the river-valleys of the Bosna and Fojnica rivers. The municipality borders the towns of Kiseljak, Busovača, Kakanj, Vareš, Breza, Ilijaš and Ilidža, and is connected by rail to the Adriatic coast. It is also on the Sarajevo–Zenica magistral road to the north.

Demographics
Main article: Demographics of Visoko
In the census of 1991, the Visoko region had 46,160 residents, of which there were 34,373 (74.46%) Bosniaks, 7,471 (16.18%) Serbs, 1,872 (4.05%) Croats, 1,464 (3.17%) Yugoslavs and 980 (2.12%) others and unknown. The town itself had 13,663 residents in 1991.[1]

Currently, the town has a population estimated at 17,000 residents, with municipality numbering 40,276 residents, of which there are 96% Bosniaks, 2% Serbs, 1% Croats and 1% other. With 173 residents per square kilometer it is one of the most densely populated areas in Federation of Bosnia and Herzegovina.

History

Prehistoric era

River BosnaThe Visoko region shows evidence of long continuous occupation, with the first traces of life dating back to 4000 BC. Because there are two rivers that go through Visoko, the Bosna and Fojnica, the area of Visoko was always inhabited. In the Neolithic period, the area of Central Bosnia played an important role as a mediator between the settlements of Adriatic Coast and the central Balkans. These metropolitan areas were connected by Neretva and Bosna rivers. Since Visoko was situated on the Bosna River, it has gained a lot of economic traffic between the two larger cities. Neolithic emplacements were founded on the shores of the rivers in places known today as Arnautovići, Donje Moštre, Okolište, Zbilje, Ginje, and Dvor. In these settlements, many tools, and other objects have been found from this period.

Since 2002, smaller excavations and geophysical prospectus ions in the big settlement hill Okolište are carried out. As the first, the result of these activities showed a geomagnetic plan of a 5 house settlement with house lines and connection systems. During the first excavations, 6 5 x 5 m surfaces were uncovered. Excellent preserved settlement findings as well as typological, radiometric, archaeological, and botanical analyses of the present excavations show a large scientific potential of the place belonging in the late Neolithic period.

In September 2007 the National Museum of Bosnia and Herzegovina continued archaeological excavations of Okolište, where it is estimated that around 3000 people lived in settlement in neolithic age. Age of settlement is estimated, by Radiocarbon dating, around 4700 to 4500 years B.C.E. This is one of largest settlements found in Bosnia, which was confirmed by materials found and the number of houses that were located by geomagnetic method. [2]

Illyria and Roman empire

Old royal town and fortress Visoki.The Visoko area was inhabited by the Illyirian tribe of Daesitiates. The Roman empire established its rule in 9 AD and built roads and fortresses in places like Kralupi, Seoča and Mokronozi.

Medieval Bosnian state and kingdom (958-1463)

Charter of Tvrtko I KotromanićMain article: Visoko during the Middle Ages
Visoko is named after the Visoki Castle and the town of Visoki, which occupied Visočica hill, Podvisoki, Mile (today's Arnautovići), Biskupići and Moštre — together known as Visoko valley. Visoki and other historical places in the Visoko valley were the early center of the once powerful medieval Bosnian kingdom. Many historical charters were made and written in Visoko valley, including the charter of first Bosnian king Tvrtko I Kotromanić in 1355, in castro nostro Vizoka vocatum which was also the first direct mention of the town of Visoki. Visoki was also a place where many important documents and legislation of medieval Bosnia were signed and written. The town of Visoki had a defensive role in protecting trade center Podvisoki (Subvisoki) which was located just below the town and was one of earliest examples of the medieval urban environments in Bosnia. Podvisoki was long time main trade center in medieval Bosnia.

Medieval remains of Church in MileThe Velikog rusaga bosanskog (Big Bosnian Rusag) assembly met at Mile, where Tvrtko I was crowned in 1377 and eventually buried alongside his uncle, Stjepan II Kotromanić, the Ban of Bosnia who preceded him. The Medieval Bosnian State Archive was also located there. Mile is today known for its many ornamented tombs of kings, bans and other former rulers. By 1340, Mile was the centre of the church province of Saint Kuzme an Damjan (first mentioned in 1244), and the remains of the church can still be seen at the site. Ban Kulin's Plate (dating from 1193) was discovered at Biskupići, along with the remains of another medieval church, grave sites and the foundations of several other contemporary structures. Moštre's university, founded in 1175 was one of the first in Europe, and was known for its scholarship in medicine, theology, cosmogeny and ethics, although because of its connection to the Bosnian Church, nothing remains of its archives. Its existence is documented only by a handful of references in the Vatican archives of its enemy, the Catholic Church.

Other notable medieval settlements in the vicinity included Sebinje town, Čajan town in Gračanica — which protected the roads between Visoko and Bobovac — and the town of Bedem i Goduša.

Ottoman rule (1463-1878)

Painting of Visoko and mosque from Ottoman ruleThe area of Visoko was conquered by Ottoman Empire around 1463, and it is from this time period that modern Visoko was formed. The founder of the town of Visoko was Ajas-beg (pasha), who was originally from Visoko but converted to Islam from Bogomilism. Visoko was a municipality (nahija) at that time. From 1483, a voivod served at the head of the Visoko municipality, who together with the serdar (military commander) was the representative of the military and administration. The main imam (reisu-l-eimme), who existed in Visoko, fulfilled religious duties and duties to society. The court (or judicial) administration was carried out by the naib (or judge), who received help for bringing decisions by a jury of respected people from Visoko. The naib effected the law and his court according to sheriat.

During his rule, up to 1477, Ajas-beg built hamam, a religious primary school (mekteb), an aqueduct, bridge on the river Bosna, and a Madrassa (Islamic high school), and also founded Dervish tekke (monastery), which is preserved to this day. In a short period, Visoko developed into the administrative center of the municipality and into the heart of trade and crafts, as well as the heart of cultural and spiritual life in the region. Visoko by then had the imbibe look of an Islamic oriental-style town with all the religious and cultural institutions.

Austro-Hungarian rule (1878-1918)

Example of building built in pseudo-Moorish style during Austro-Hungarian rule.Bosnia was officially annexed by Austro-Hungary in 1878 and only small local militias showed resistance and fought. In the early years of Austro-Hungarian rule, Visoko did not significantly change and kept its oriental-style look. In 1882, Visoko was an organized settlement with developed trade, offices, and other institutions. Increasing contact with western culture directed Visoko's style in a slightly different way such that buildings of that time were built in Pseudo-Moorish style. The Tabhana mosque was founded in Visoko center and the city itself was expanded further to the banks of the Fojnica River. The main street was developed towards the town of Jalija, located at the delta of and a bridge across the Bosna River.

The first buildings of this period included the train station from 1882, the court building from 1895, a church with a Franciscan gymnasium (1899-1900), the municipality office, and a primary school from 1910. All were mainly built in the pseudo-Moorish style. Further development of the city was stalled by jangija, the big fire in 1911. The upper city area was completely burned, as well all the houses down the main street alongside Beledija, Shadrvan mosque and the high school. In all, 450 homes, stores and other small buildings were burned down. In the spring of 1912, the rebuilding of the city started and the government decided that all houses would be built with bricks and a tile roof in a traditional Bosnian style. After the mayor rebuilt Visoko, it had a unique mix of oriental and Western styles. Some houses from this time period still stand in the old district of the town.

Kingdom of Yugoslavia, NDH and WWII (1918-1945)

Visoko's partisans marking 7 April, the day of liberation from German occupation in WWIIAfter World War I and the defeat of Austria-Hungary in 1918, Visoko was incorporated into the new Kingdom of Yugoslavia. In the new state, the structure of houses did not change nor the did the town develop. At the outbreak of the Second World War, Visoko was included in the newly formed Nazi Germany-sponsored Independent State of Croatia. Allied bombers pursued German and NDH forces and dropped nine bombs in the Visoko area, destroying strategic targets. Throughout the war, the town was not a battlefront and did not suffer much damage from the war itself. However, of the 1205 soldiers from the Visoko area, 142 of them were killed during the war. Visoko was liberated on 7 April 1945 by the 7th, 9th and 17th Krajina brigades from the Tenth division of Yugoslav Partisan forces.

Socialist Yugoslavia (1945-1992)

Modern urban settlement Naselje Luke built in late 1980s and early 1990sAfter World War II, Visoko, like many other towns in Bosnia, began industrialisation and further urban expansion. From 1950, the town expanded to the extensive lowlands along Bosna and Fojnica shores, which were mostly used as farms. For ages, Visoko was known for its quality leather industry and with new age of industrialisation, the biggest leather company in Yugoslavia, KTK, had its headquarters in Visoko. Besides the leather industry, Visoko was distinctive for its textile, trade, metal and food industries, making the town one of the largest exporters in Socialist Yugoslavia. By 1991, Visoko had 92,5 million dollars of exported good, with 80 million of that from KTK's leather industry. Due to the economical success of Visoko, Yugoslav president Josip Broz Tito came to Visoko to visit the factories and the town itself.

During this period, the town developed necessary institutions like a post office, police and fire stations, health care, hotels, supermarkets, sport stadiums, and halls. Culture bloomed with the founding of a theatre, museum, cinema and library. Education was also improved by building three new schools: a primary Safvet-beg Bašagić, two high schools with a gymnasium and mixed high school center, Hazim Šabanović. In 1983 Zlatko Ugljen received Aga Khan Award for Architecture for White Mosque. The late 1980s and early 1990s were years of hasty urbanization and building of whole settlements like Luke which represents the most densely populated area of Visoko.

Visoko in 1973In 1953, Visoko's handball club, RK Bosna, (previously Vitex) was founded and eventually competed in the first Yugoslavia handball league. A football club called Bosna was created in 1953 by merging two existing clubs Jadran (founded 1923) and Radnički (founded 1934). Aero club Izet Kurtalić is also one of successful clubs which won numerous gold and other medals in Yugoslavia.

Visoko in the Bosnian war (1992-1995)
On 6 April 1992, exceedingly state was proclaimed, with local Serbs already being armed and positioned around town. Local residents began to arm themselves or were armed by the Bosniak SDA party. Quick reaction of local population prevented capturing town by seizing two local JNA barracks finally on 26 April, where newly local TO (territory defence) patriot forces captured most of the arms in the barracks, which was a turning point at start of Bosnian war in Visoko area. Zimča, a nearby village, which put Visoko in being half encircled by local SDS Serb forces. On 20 June, by the great action of all Visoko units, Zimča was liberated and most of the SDS Serb forces were captured or killed in action. From captured arms Visoko's units give artillery support to the Bosnian soldiers in and around Sarajevo for which they were praised by Sefer Halilović on 24 June.

End of January embarked conflict between Bosnian Croats HVO and Army of Bosnia & Herzegovina (which succeed TO). On 27 January Visoko and neighbouring units prevented the blockade of Fojnica. On 2 November ARBiH units capture nearby HVO held Vareš with no losses. Last days of 1994 brought cease fire between HVO and ARBiH forming united Federation and begin concentrating the fight on the much better armed VRS (Army of Republika Srpska).

War memorial to killed soldiers of ARBiH who defended Visoko and areaOn 15 June Visoko was center of preparations for breaking the blockage on nearby Sarajevo. As ARBiH was forbidden to move across HVO held territory (Kiseljak) this move was performed directly from Visoko, where Serb forces were heavily and long ago fortified (almost four years) with better arms. Action was however executed but with no significant gains, only some portion of territory was liberated but Sarajevo stayed besieged. This big manoeuvre helped ARBiH forces outside Sarajevo to capture whole several towns and villages.

Finally the Dayton agreement removed all front lines who were all 4 years dangerously close to town itself but never changed considerably, and only changes were made by Visoko's forces by capturing nearby Zimča and other minor hills which only prevented town being surrounded which was accomplished. Visoko itself was heavily damaged; especially, economic resources and factories were purposely hit, damaged and destroyed. The damage to the economy was about $200 million. For four years of war Visoko area units lost 297 soldiers, 600 were wounded and disabled. 23 soldiers from Visoko area got highest ranking in ARBiH Zlatni Ljiljan (Golden Lilly), and 19 members of police got Golden Police Star. Civilians also suffered, many of them wounded or killed, although throughout whole war Visoko served as center for refuges across Bosnia and Herzegovina, as it was considered well defended by their units, thus Visoko was logistical center of Army BiH because it had industrial capacity and an improvised aerodrome.

Bosnian pyramids

Visočica is a hill overlooking the town of Visoko. In October 2005, Bosnian native and author Semir Osmanagić claimed that this hill and several surrounding hills concealed pyramids [3].

Scientific investigations of the site show there is no pyramid.[4][5][6] Additionally, scientists have criticised the Bosnian authorities for supporting the pyramid claim saying, "This scheme is a cruel hoax on an unsuspecting public and has no place in the world of genuine science."[7]

Economy

Building on right side of picture was former center of once mighty company Velepromet from the time of socialist YugoslaviaVisoko, which have gone through intense modernization in socialist era had until 1991 one of highest industry exports considering town's relative small size. Official Yugoslav data from 1991. shows that Visoko had over 1 million dollars worth export. It was organized into 20 strong companies where the leather and textile industry organized into KTK and Vitex who leaded the way which is somewhat tradition in Visoko. Alongside with leather industry, there was civil building, agriculture, craftsmen and others.

Bosnian war left much of industry destroyed where damages are estimated at around 400 million KM (Convertible mark). Still, even the heavy bombardment by artillery and aircraft didn't stop Visoko's industry from producing goods for the army and civil population of Visoko and area.

War left non erasable damage to Visoko's economy, but it is slowly repairing. Again, leather and textile industry are renewed with founding new company Prevent which invested well over 5 million KM, which inherited old KTK staff and technical equipment with reasonable fee. Today, Prevent employs over 1500 workers and makes products mainly for export for European automobile industry. It is interesting to mention food industry Vispak who received Guinness certificate on July 29, 2005 for making largest coffee pot in world.

Culture and education

Museum
In Visoko there is a homeland museum which exhibits the cultural and historic heritage of the Visoko area, and Bosnia. Most of the exhibits are related to the medieval Bosnian state, because the Visoko valley (Mile, Biskupići and Mošte) was once the center of the Bosnian kingdom. In the museum there are many objects and documents from Middle Ages, one of which is a fragment of the old castle and town of Visoki. In Goduša there is an extension of the museum where there are antique works of old Goduša's crafts, which are mostly woodcarving. The director of museum is professor Senad Hodović.

Health
Visoko has a health centre with polyclinic which was built in 1953. In 2006 polyclinic was modernized with modern laboratory and computer equipment.

Education
Medieval university in Moštre
There is not much detailed data about medieval universities in the Visoko area, or the place called Bosnia as it was referred to in one of the Vatican archives. It was in 1175 when the university was first mentioned, the high academy of Bosnian religious organization (see Bosnian Church). This university was known for its scholarship in medicine, theology, cosmogeny and ethics. There are four documents that directly or indirectly point to existence of the high academy in the Visoko area.

Primary Schools in the Visoko area:

Madrassa Osman ef. Redžović, which was rebuilt shortly after the Bosnian war. It is now a modern school with a mosque, and has plans for further expansionsOrthodox primary school - Built in 1857, closed in 1914
Municipality School, Visoko - Built in 1886, then transferred
Kraljevac school (today Kulin Ban school), Visoko - Built in 1910, upgraded in 1961, 1971, 1975 and 1976
Safvet-beg Bašagić Primary School, Visoko - Built in 1958
Avdo Smailović Primary School for Music education, Visoko - Started from 1973 in Safvet-beg Bašagić school, from 1979 it was independent
Mula Mustafa Bašeskija Primary School, Moštre, Visoko - Built in 1918
Musa Ćazim Ćatić Primary School, Veliko Čajno, Visoko - Built in 1938
Alija Nametak Primary School, Buci, Visoko - Built in 1951
Mehmedalija Mak Dizdar Primary School, Dobrinje, Visoko - Built in 1954
High Schools in the Visoko area:

Osman ef. Redžović Madrassa (Islamic high school), Visoko - Built in 1838
Ruždija (Ottoman parallel to European high schools), Visoko - Built in 1870, closed in 1879 after Austro-Hungarian annexation
Franciscan gymnasium, Visoko - First location in Guća Gora then transferred to Visoko in 1900
First Gymnasium, Visoko - Built in 1960
Hazim Šabanović High School, Visoko - Built in 1960

Music
In nearby Mulići there is Sevdah Institute of Omer Pobrić, whose mission is to preserve Bosniak music, tradition, and sevdalinka.

Sports

Handball game in Visoko's Hall "Mladost"Organized sports began to start with the opening of confessional and state schools. In 1909, the Soko society was formed, and supported many sport activities. The building of the sport center in June 16, 1934 let developing men and women play volleyball, football, and later handball.

Most popular club is handball club Bosna. Visoko is often called a "handball town". In Yugoslavia, handball club Bosna was 10 years in elite First league, winning the Cup of Bosnia and Herzegovina 4 times. Pioneers were champions of Yugoslavia. In independed Bosnia (from 1992) club won the Cup record 3 times, and 2 times championship.

Football club Bosna was winner of First league in 1998, and Football Cup of Bosnia and Herzegovina in 1999. In Yugoslavia club managed to enter Second league in 1963. Aero club "Izet Kurtalić", formed in 1960, is most successful team in country, winning numerous domestic and international events. Most of Bosnia and Herzegovina national team is consisted of "Izet Kurtalić" club members. Kenan Jusufbašić was 8 times champion of Yugoslavia, and 15 times champion with his team. In 1996 as member of national team he won gold medal on European championship in Italy. National team of Bosnia and Herzegovina were winners of world championship in 1997 and 1999, when the team was mostly consisted of members from Visoko.

Logo Club Leagues Venue Established
RK Bosna Premier handball league
Handball Federation of Bosnia and Herzegovina
Hall "Mladost" 1953
FK Bosna First League of the Federation of Bosnia and Herzegovina
Football Association of Bosnia and Herzegovina
Luke Stadium 1923 (Jadran), 1934 (Radnički); Merged in 1953

Other sport clubs:

Handball school "Visoko"
Women handball club "Visoko"
Football club "Visoko"
Basketball club "Visoko"
Basketball school "XXL Basket"
Shooting sports club "Visoko"
Bowling club "Bosna"
Karate club "Visoko"
Karate club "Budućnost"
Taekwondo academy "Visoko"
Fishing society "Visoko"
Mountaineering society "Visočica"
Hunting society "Srndač"
Table tennis club "Bosnia"
Chess club "Visoko"
Auto-club "VAK" Visoko.

Famous people
Omer Pobrić
Zaim Muzaferija
Ajas-beg
Nesuh Matrakčija